 |
| Kapelica sv. Foške u Istri |
Moje središte Istre nalazi se na kamenu s vanjske strane zida iza glavne apside bazilike sv. Foške na jugozapadu poluotoka. Neki bi rekli blizu Peroja, Batvača ili Mednjana. Ali upravo je obrnuto, sva ta mjesta nalaze se blizu Foškice.
Ovako intiman odnos imam samo sa svojim domom. Ne postoji trenutak u kojem odlučim pohoditi kapelicu. Sâmo se dogodi. I krenem. S bilo koje strane svijeta. Ova neobjašnjiva bliskost s prostorom kojim kraljuje svetičin lik ostat će bez vidljivog razloga. Ovo je mjesto gdje se um odmara, a duša i tijelo puni.
 |
| Pogled kroz arkade |
Iz koje je priče stigla ova svetica?
Rođena početkom 3. st. (235.g) u Raveni, Italija,
u imućnoj obitelji, na nagovor svoje dadilje Maure, kreće put kršćanstva, u
vrijeme vladavine rimskih careva kada se takvo religijsko određenje kažnjavalo
mučenjem i smrću. Imala je 15 godina kada je se otac odrekao i predao vlastima
ne bi li ju kaznili. Nakon što je zajedno sa svojom dadiljom mučena i ubijena,
tijela su im bačena u more, i nađena na obali sjeverne Afrike. Kazuje se da je
neki Vitale našao moći sv. Foške i odnio ih na otok Torcello (u venecijanskim
lagunama), gdje je početkom 13.st. izgrađena njoj posvećena crkva.
Čak šest kapelica u Istri obilježeno je Foškinim
imenom: Medulin, Pomer, Funtana, Vrsar, jedna kod Žminja, i ova moja.
Vjeruje se da je izgrađena u 6.st., po stilu je ranoromanička,
kasnije doživjela neke preinake. Budući je izgrađena podalje od naseljenih
mjesta, smatra se da je tomu glavni razlog snažno energetsko zračenje iz zemlje
koje su ljudi otkrili, tamo izgradili kapelicu i počeli ju hodočastiti. Unutrašnjost
je nekada bila bogata freskama, od kojih je sačuvana samo jedna. Pretpostavlja
se da je kapelica bila vrlo važno vjersko središte. I nije za ništa da podosta
istarskih žena nosi ime Foška, Fusca, Fosca.
13. veljače je
njezin dan. Na tisuće ljudi dođe cjelivati Foškine relikvije i napuniti
se energijom. Stotinama godina joj se utječu ljudi koji imaju problem s
glavoboljom, reumom, artritisom, depresijom. Pomaže i kod neplodnosti.
Ljudi su stoljećima donosili u kapelicu odjeću i
alat tražeći tako svetičinu milost. Prinosili su odjeću koja je pokrivala
oboljeli dio tijela. Tako su ostavljali prsluke za bol u leđima, čarape za bol
u nogama, prsten za bol u ruci. S vremenom se kapelica napunila i počela
sličiti na skladište. Poslije II svj.rata pa sve do devedesetih godina 20.st.
svi pokloni koji su bili u crkvi su spaljeni, crkva devastirana. Jedini
sačuvani predmet je drvena štaka koja se sada čuva u župnom uredu u Vodnjanu.
Kapelica sv. Foške bila je i ostala predmetom zanimanja. Nema dugo da je teren oko kapelice bio raskopan. Bilo mi je rečeno da je pronađeno nekoliko grobova uz sam vanjski rub, na mjestu gdje se kapelica spaja s lopicom (nekada natkrivenom) Sada je opet mir.
Hoće li tkogod ikada uspjeti dešifrirati energetske kodove zapisane u i oko crkve, hoće li unaokolo umjesto maslinika početi nicati apartmani, hoće li se milost svetice početi naplaćivati, i to prekrasno, isjeljujuće, što kipti iz zemlje - dokle će to trajati?
 |
A dok traje – dođite i udahnite, dopustite da vas okrzne tirtaj dobroga. Možda će se i u vas utisnuti pečat onoga što se ne da riječima ispripovjediti. I da, ako dođete u rano jutro, možda si uspijete osigurati samoću, možda tada uspijete razumjeti istarsku narodnu uzrečicu koja stoji u naslovu i možda tada, duboko u sebi, i potpuno iracionalno, prihvatite moju misao da je ova kapelica kojom kraljuje crnomanjasta djevojka - središte Istre.
