Ako u razdoblju između travnja i srpnja krenete u primorske
šume, osobito ako se odlučite pohoditi Učku, sve nijanse zelenog pomutit će vam
jasnu, dobro utvrđenu sliku svijeta i trebat će vam vremena da se naviknete na
drukčiji doživljaj stvarnosti. Hodit ćete uskim stazama koje su već davno prije
vas svojim koracima označili naši pretci - Slaveni. Osim tih nevidljivih
praslavenskih znakova, vrlo jasno vodit će vas putem bijelo kamenje - razigrano,
ali čvrsto postavljeno, intenzivno dominantna ljubičasta boja procvjetalih
perunika i opori prepoznatljivi ukusni mirisi mediteranskog bilja.
Već nekoliko tjedana pokušavam dokučiti odakle ta opčinjenost
silinom ljubičastog. Poznajem ju već godinama, ali ovog proljeća smo se
poprilično družile i zbližile, otkrila mi se u svojoj potpunoj ljepoti i zavezala
me. Pomalo vuče na priču o Malom Princu i njegovoj ruži, ali s mojom perunikom
nema tolike usamljenosti.
I nekako mi je postalo jasno zašto je promovirana u hrvatski
nacionalni cvijet. Nema tomu dugo, na izložbi cvijeća u Japanu 2000. godine, a
na prijedlog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Zajedno s rodovima gladiola (Gladiolus)
i šafrana (Crocus),
pripada porodici Iridaceae. Ovo
je vrijeme kada su se šafrani povukli i prepustili mjesto dostojanstvenoj
kraljevskoj ljepoti ove „orhideje sjevera“.
U Hrvatskoj raste 12 vrsta zanimljivih samoniklih perunika, endemska je
vrsta i strogo zaštićena. Za svoje stanište izabire svijetle šume hrasta
medunca i crnog graba. Povezana je s vrhovnim božanstvom starih Slavena – Bogom
Perunom, gromovnikom, koji bi bacao gromove, i na tim bi mjestima nicale
perunike. Povezana sa ženom njegovom, božicom Perunikom. Jedan planinski vrh na
Učki nazvan Perunom. Njeno drugo ime je bogiša. Za početak.
Stari Egipat štuje ju kao božanski i kraljevski simbol, ona
im znači vjeru, hrabrost i mudrost.
Poznatija kao Iris, prema grčkoj boginji Iris ili Iride, onoj koja je bila božica duge i glasnica bogova,
koja je prenosila njihove poruke ljudima šarajući dugom po nebu. Na mjestu na
kojem bi duga dotakla tlo, nicao je ovaj cvijet.
 |
|
I kada je u pupoljku – krotko vlada.
|
Njezin su podanak kao lijek koristili Indijanci, danas se rabi i kao ljekovita biljka i kao sastojak parfema u kozmetici i higijeni. Najljepša je nedotaknuta, na svom staništu na rubu šume, katkad i s pogledom na more. Ma znali su ti Slaveni gdje će se zaustaviti, mimo svoje volje – možda; i oni, kao i ja danas – zatečeni u prostoru i zaustavljeni u vremenu – pred jednom biljkom!
Ovo je cvijet koji želim pokloniti pogledu.
